недеља, 13. април 2014.

Vrbica

Prekasno je da im kažem sve.
Sudite kao babe o stvarima koje vas se ne tiču.

Prerano je da vam sudim o tome.
Dizaće nas iz grobova za prestupe.

Lazareva je subota.
Dizaće nas iz milosti svoje.
U plamen, u ridanje.

Za nešto što je uvek bilo, usuditi se, prenuti se, krenuti,
Pljunuti na tle što te je oprljilo i stvorilo.

Ne vredi množiti se, kažeš.
Sudiš onima koji su se zaneli.

Plodovi su truli, plodovi su pali
Po zemlji se rasuli i provreli,
Alkoholno.
Da se omame zveri.
Ceniš, tako, isto kao i ti.

A taj što te je otresao,
odavno je pukao.
Sahranjuj ga dnevnom dozom.
Alkoholom.
Vrbopucom poteraj beštije u tor.
Poteraj ih ognjem milosti svoje.
Smatraj da si obavio posao.

Smatraj da je sve rešeno.
Da te neće naći, neće još.

Нема коментара:

Постави коментар