четвртак, 22. јун 2017.

Monstruozno nebitni

Skupimo se u dobroj volji, i dotaknimo teme o fontani na Slaviji, novopodignutoj.
Načelno, jedna je to neprimetna i nebitna skalamerija koja je svoje bilo našla natuknuti posred vreve petokrakoga okrukloga kruga.
No, ništa to u poređenju nije sa likom koji upravo sada, kada ovo pišem, u braon bloku pravi buku i pušta Bajagu i Instruktore, a komšije mu psuju porodicu i sve po spisku.
Pitam se jal' bolesniji on, ili idejni tvorac slavijske turističke atrakcije.
Mnogi se ne sećaju, ali negde u vreme pred svoj pad sa trona načalnika prestolničkago, Đilas, kontrirajući najavama budućih šefova života nam o na vodi Beogradu, obznani da će na Slaviji nići fontana, koja peva. Manimo se navodnjenih fatamorgana.
Tako da, još jedan od mnogih dokaza da sve što je danas osmišljeno, već je neko pređašnji umislio.
I sad, neko se još dernja izvan sebe, a muzika nastavlja.
Braon blok u sranje raspoloženju.
Tako predivna audiovizuelna slika.
No, mi umemo, imamo prosto talenat da podebljamo ono što je u našem celokupnom kulturnom diskursu najbitnije. Da se udavimo u jednom velikom roze braon oblaku.
Mislim da će uz zvuke Momčilove, neka krv večeras pasti.
A četvrtak je, i nije praznik.
Napolju je monstruozno vruće.

Kako ne biti nervozan, i pomalo lud?

понедељак, 29. мај 2017.

Jurisdikcija.
Prenatalni komfor.
Vegetacija - krunisanje Cara.

Ovde sama pričest je so i voda.

Čuj vapaj svih robova.

Ovde samo nečist jede i spava.

Ahat sija - kao ovaploćenje.
Karpalni tunel.
Asfiksija.

On jaše i razara nemani na putu i ti se ne pitaš ništa.
Tamo gde je sumrak i utihla oluja, besni sam orkan.
Otac s neba govori uvek iza svega i majka se moli.
Ja sam prešao liniju razdvajanja i sad ti sedim na trbuhu.

//29.05.2017.//

Jurisdikcijom
Prenatalnog komfora
U povrtnjaku, krunisanog kralja.

Ovde, gde se pričešćujemo slanom vodom.

Slušamo vapaje roblja. I nečisti pevaju o slatkim jelima.

Spavamo.

Kao ahat sija dan, ovaploćen je
Kao svod pećine, zvezdama zastrt.
Kratko gušenje, kašalj odjekuje.

Strogi kas razaranja, ale hvataju zjale, i kopne u smiraj dana.
Bez pitanja, sumračno raspoloženje, i grgoljenje malih osmeha.
Na trbuhu, zov očev u podne, ručak je spreman, majka pali sveće.
Pređene su Verige i toči se samo gorki nektar. Moja molitva.