петак, 24. април 2015.

generalni apdujk br. 11

VUČINDANE: Buna zvanično većinski ušla u tridesete, Vučina i bliznakinja mu sestra Tijana postali liričkim subjektom one razgažene pesme onog matoranskog benda matoranskih hipstera koje neću ni da Darkvudab. Mačka nas je sve išamarala. Torta je bila govno, i bila je sjajna. Mislim, govno u formi, sjajnost u sadržaju. Bitan je sadržaj. Nisam celu noć spavao. Ili sam se okretao. Ili ispustio iz sebe sva govna koja su se nakupila. Ne znam, uglavnom, nekako mi sad bolje. Moram da se smislim šta i šta i gde...

DRUGE RABOTE: E, Roršah ide polako, ali barem ide, sram me bilo, što nije išao ranije, trebalo je da se nalijem cevolom da se odglavim, i malo MMP preparata i detoksikacija... ima budem ko nov, samo će da pršti. Hvala, Sladžo Velkov na prosvetljenju, i ti Todore Jovanoviću što ti je baba iz Jordana. Jordanski unuče, kurčev izaslaniče, jebao te patent za virus SIDE i kompletan antivakcinaški lobi. Tolko.

BUNA: E da, nikako probu da imamo, jer neki i studiraju, npr. ja, ali ja ne volim te što si imam sasvim druge obaveze na pameti. Lepo što večeras narečeni Kazimirović Vuk dr Vučina svira ispred svog ramštajn metal leksa poslednji pokušaj sastava Revolt (šta uopšte znači ,,ispred'', koji mi je kurac?!), a takmac je Šarki u vidu NoYz?!a, potpomognut Njanjom na basu, i ssstEfanom, mladim čeljadetom od niotkuda, a vrsnim solidnjakom, na bubnju. Bilo bi lepo otić, proću zbogoradi solidarnosti i tih brija.

A videćemo još.

WOVENHAND: Nemam pojma dal da idem, dal ne, nisam kupio karte, nešto sam i kratak s lovom, a cenim da će svakako biti epik, i da sam somina, ali treba misliti na bitnije stvari... Mada EDVARDS će da po ki da... pnjeh.

SERIJE: A batalismo... treba nastaviti Vikinge, te Boardwalk, te malo GoT (gledali ove prve četiri poslednje sezone), ali umesto toga rokamo dokumentarce i Bondaj Viiit, Sesara i tako neke Eniml Plenet zajebancije. I bolenas, najiskrenije.

I ZA KRAJ NAJVAŽNIJE: Evo već 1464 dan kako smo skupa ja i mačeća mi moja polovina, i čini se to velikim periodom, i nekako malim. Svakako slatkim, i biće još, nema stajanja. Još mnogo 21. aprila i ima svi da se utepate od naše slatkoće! Na zlatnu svadbu čobanac! I svi da se preruše u vidre!

Нема коментара:

Постави коментар