среда, 3. децембар 2014.

Zimzeleni venci shizoidnog trenutka

Sonja spava naopačke. Ja sutra po lukac i paprike. Pišu mi se prozni tekstovi. Čemu služi nepojeden pasulj? Zveram naokolo kao zbunjen da sam. Zapravo samo koze mi nisu sve na broju. Sintaksa davno zaboravljena u famoznom fljožljnju. Nema veze, ionako sam na semantiku pomislio. Namerili smo se ići u inostranstva. Već je decembar, a ciča zima udarila. Sad će opet Veliki Male rukama da nosi i da po rejtinzima okopava. Socijalno angažovana rima mi nikad nije išla. Zaboravi, brale, sve od toga što je bilo, i biće, i džaba ti dal' se dereš u zemlju, pa da trska propeva, ili da se žališ posred Slavije... Trajanove uši na dotrajalim glavama. Ne znam šta ljudi zamišljaju, šta... Kao da drugde ne postoji kurcobolja, u Trstu, Zadru, Han Pijesku, Markalama. Vratili Šešelja, eto... Vratiće i Utisak nedelje, još možda. Vratiće i povratiće od sve patetike svoje jednoga dana isti ti kojima su kravate... (nedovršena rečenica). Toga dana biće nama i rahatlokuma i kafe u fildžanu. Zlatnom fildžanu posred čaršije (dabrobosanske eparhije novoga poziva Starokatoličke crkve franjevačkog reda)  Samo da ne moramo više vozom do Sarajeva, a jašta, i lepo bi to bilo.

Mogao bih okačiti one slike. Onu na kojoj je Vučina uzeo da drži dvolitru Guarane. Vrlo, vrlo dobro. Znači to je kapacitet ovdašnjeg stanovništva. Ima se jetre za trošenje. Ima se puta za preći i krivina za kvašenje i želudačne sokove. Mrdamo, mrdamo. Nego, neću sad opet u bosanske digresije, gde sam ono bio. Da, fotke... Šta bih sve mogao da uradim mesto da piskaram po blogu?

Ovo je mesto na kome tvoja pažnja prestaje.

Kako sam interaktivan, odnos sa publikom mi uvek bio jača strana. Onaj vid komunikacije kad ti u slikovnici smisle da možeš da završiš priču drugačije. Tako se kvare deca i postaju psihopate i konstruktivisti, a ne onako kako je to zamislio onaj Zoća, što predsedava i hoće batinu da vrati na velika vrata zakona i pravde svakoga domaćinstva.

Pišem vala kao da sam Živkov, sam sebe oduševljavam i kiptim od nekog neumerenog besa. Založiću sedam tona jalovine i podići ću basnoslovan kredit, pa može da se slika cela bulumenta koja od toga zavisi. Ček, kakve to veze ima s time što sam ja tako oduševljen? Možda treba i ja da otputujem u pravcu Svemirdona, i postanem pravi Raščanin. Ima smisla, ima smisla. Ionako je ovo samo još jedan dokaz da je, ukinuvši dotok Jevropejskim demonima svetoga gasa, Putin zapravo otvorio kosmičku dimenziju, prosto kanal, kojim će Raščanima omogućiti povratak na Betelgez odakle smo neumitno potekli i u crnu zemlju pogledali.

Ne kaže džaba naš narod, kome ofinger a kome pribadača.

Ovo zaista sad zvuči glupo. Jel dosta proze za večeras? Dosta!

Нема коментара:

Постави коментар