недеља, 27. јул 2014.

Leb, leb i ja (sasvim nasumično i letimično)

Zapitaj se: jesam li zalutao još jednom u još jedan lavirint koji podrazumeva puno odustajanja. I puno istrajavanja. Istovremeno. Nije pitanje, nego konstatacija. Jesam, vala.

I osuđujem, i sudim, i jedem govna.

I prvenstveno od sebe očekujem previše.

...
O čemu li sam to pisao?
O depresivnim postovima koji opisuju depresivna stanja uma.
Briga o sebi, briga o sebi... Obećavam toliko toga.

Mislim da ću obrisati to sve, ili objaviti za posle.

Kupio sam teglicu ajvara i otvorio još jednu konzervu tune.
Praziluk je bio svež. I manje ljut nego što je luk inače.
Kiša je bila prejaka.
Haiku je bio truo.

Zapekao sam ga u rerni i bacio parče poslednje nektarine.

Višestrukost jastva u polifrenom vremenu.
Sačekaj me na proplanku, nosim vrhnje viševekovno.


...

Idemo u zemlju Dembeliju da sadimo cikoriju.
Kafe sad svakako ima.

Staviću jaja da plivaju, jer ako plivaju nisu za konzumaciju.
Čitao sam pre godinu dana neke pesme derana znanog pod imenom B Poopović.
To drugo o je namerno tu.
Oprosti mi na zloj nameri, to je samo prdež u vetru.

Нема коментара:

Постави коментар