недеља, 18. децембар 2016.

sinterklas

Sećaš se kako sam pisao o Nikoljdanskim blagodetima?
E, pa baka je bolesna, a bolestan je i deka.
Ćale im je preneo gripčinu koju je jedva pregrmeo.
Makar tako keva kaže, a ćale kaže da će da dođe do dvanaest.
Meni je magla pred očima, a kuća je opšte rastrojstvo u svakom smislu.
Meni se ne spava. Meni se pretražuju tajni štekovi od sopstvenih očiju skriveni.
I nekako opstaje to sve. U ćošku je već okićena jelka.
Sonja uvek ima najbolju zamisao što se dekoracije tiče.
Ja sam tu ipak previše neodlučan.
Napravio sam sjajan podvarak, ali nisam ocedio kupus, pa pijem galone vode.
Čak se i meso divno ispeklo, a mogao sam i još slanine da nasečem.
Praziluk na dnu je baš bio lepo skuvan, i sve se divno zgotovilo.
Već me oči bole, dva sata je i šest minuta. Mislim da ću ćaleta da pozovem i kažem da kasnije dođe.
Mi smo jako bolesni od odlaganja stvari u nedogled. A Sonju zaista boli grlo i curi joj nos.
Još nam samo fale dodatna antitela. Protiv našeg imuniteta.
Večeras smo bili u pozorištu na Terazijama, po drugi put ove godine.
Za 30% popusta gledali Sweet Charity, i ne beše loše.

Do duše, ništa kao Goncić u Neki to vole vruće.
Ali Cvejić Branko i Bošković Tanja su nas u tom pogledu sasvim valjano zabavili.

No, ovo je trebalo da bude ... blog, ili pesma, ili šta god.

Ostavite svoje misli u čarapu i pošaljite na sledeću adresu:

Samorasprskavajućih etiketa 33b
Vladivostočki Rit 330226
Moslavačko-Žumberačka županija
Konfederativni Narodi Cisleitanije
Rezidencijalni objekt


Нема коментара:

Постави коментар