субота, 23. април 2016.

Stereo dan

Refleksija se prelama.
So ranu grli.
Kornjače su oni kamenovi.
Zub im se slama na stenama.
Mi se šetamo, nas dvoje, pet godina.
Zeleno je. Grad gori u autobusima.
Pliva plišani beli meda u zelenoj vodi.
Kako pliva, tako milo ti bude u duši.

I patke, i šotke, i guske divlje, i labudovi.
I ti si u roze, i ja sam u plavom.
I zaboravljam na brige, dan je divan, vala.

Ni dečja graja, ni neposlušnost ljudska.
Glupih roditelja što bacaju smokije u surlu slona.

Kozama, i lamama, glamama doturamo.
U hladu je bolje, čak i kad te bole noge.
Zdravo, Lesi, ćao, neko dete viče.
Mašući keruši od mesinga ili tako nekog materijala
Koja je imala srce hrabrije od jaguara.
Neki majmun krešti.
Budala.

Fenek jedan nakon ručka
 Čeprka nešto sasvim malo
Te se malo poigrasmo.

Postoji li išta tako lepo kao tvoje oči.
Namiguju nam emui, i proždrljiva muflonka.
A na počinku nas nemo prati dugovrata
Lama glama.

Lupetam.
Moram ti napraviti renesansni pomfrit obećani.

Нема коментара:

Постави коментар