петак, 30. октобар 2015.

Oktobarski glib bez pokrića ili slatko od ludaja. Ne može, ne ide to, ne objavljuj. Ups

Prelij se, preko ivice, izuzmi već uvučene pasuse rasprostrtih ćebadi i jorgana. Mi smo plast sena, u nama je vlast Svena, i sve ovčice cene novčiće više nego što je spavaćica njena, ikada mogla, ili može. O zaboga! Reče sveća i koja ju je sreća obuzela, kad joj se noga oduzela! Usvinjimo nogare, reče glas iz podpazuha, kao da je samo On bio pozvan da prokomentariše sled događaja i gleđ zuba vremena što ispušta miomirise.

Sve je to od mlakog Monstera što je izvetrio. Rok balade, i moja slatka ludovatost. Zen psihoza ciroze jetre u bezvremenosti i nešto što je jedared rekla neka mala Kaća u uvo pomalo očupavelo od starosti, glupo naslagane rime i predlozi za razmeštaj nameštaja po neuglačanom parketu.

Tebi je svakako dosta lažno pretpostavljenih zahteva i stoga zaboravljaš salatu da posadiš u posudu sa vakuumskim patentom. Na kraju, ko će da napiše više taj zahtev za dobijanje NSP? VS nije tu, puši buksnu u sanduku, sa difenbahijama i baklavom u uzglavlju. Ja ne mogu svega da se setim.

Vekovno sam glupav kao veverica malena.

Нема коментара:

Постави коментар