субота, 17. август 2013.

Začetak začetka

Bilo je dosta, rekoh.
Bilo je odviše dosta.
Bilo je toliko dosta svog tog palamuđenja u prazno, i rekoh sebi, ajd da prekratimo muku.

LAPOT!

Ne... više - brzopleto srljanje u novo nešto. Začiniti ljutim paprikama, odbraniti svako neodbranjeno stanovište, na novim bedemima.
Jer, nećeš ti Cukerberže, mene vazdan zamajavati svojim rukotvorinama.

Jer, dok drugi probijaju rekorde, Emiri Bekrići i slični osvajaju medalje, Đokovići čas vladaju, čas padaju, čas nam živce lome, a čas smo u savršeno letargičnom maniru praćenja Animal Planeta, dok u pekarama izostaju sendviči sa kulenom i više nema onih akcija u 8 (kad možeš sve da pokupuješ za upola cene i da kao hrčak obraze pogačicama kukuruznim napuniš), i dok bledunjave, a guzate australijske belođubrive ribe postaju Eminemi novoga doba, a na festivalima trećerazredni tribjut bendovi nastupaju, neki blogeri po svojim bogovetnim blogovima kenjaju, po tim modnim, ovakvim, onakvim kutkovima, i bivaju pametni, informisani autoriteti po svim relevatnim pitanjima, guzica zavaljenih u beskonačnosti stolica rotirajućih, a nosova podignutih do granica poznatoga svemira... a ja...

...ja pokušavam da osvojim zlato na ovonedeljnom turniru Angry Birds-a. Uzalud, jer me uvek sjebu Relja, Severina i još poneki sa tonom powerupova u šteku.

Jebi se Cukerberže, i ti i tvoja klika što ti igrice pravi.

Za koga sam ja ovu kafu pravio, ajme, oladila se...

Da ne dužim, ovo je probni post, objava sledi, napokon otvaram blog, i ima da ga bude.

NEMA VAM SPASA!


Нема коментара:

Постави коментар