субота, 8. фебруар 2020.

devetine

Dužnik sam ti
U Saksiji bdi trenutak nem
Pod mlečnim svodom ja čeznem za
Bojom kestena
I stanjem stvari koja me budnim čini
Jer čemu ustati ako nesvršeni
Talog brineš.

Jednom sam tako pogledom te
Pitao da li? Jesmo li predvideli,
Je li? Prelom u fijoci
Oskudnoj.

Da se nosim sa svim dokazima!
U toj torbi putnoj su dokumenti. S kopijama
I uverenjima.

U tvojoj torbi su trice.
U mojoj torbi su namirnice.
Šoping spiskovi i računi.
Što smo plaćali pre mesec dana
Zračak svetlosti u stanu stavljen na pravu stranu.
Tačka. Večera nikad nije na vreme spravljena.

Zarezujemo olovke.
A zareze stavljamo na zatišje
Pred burmutice i bukagije.

Žučna kesa na oluku visi.
Pre ponoći mi poruku piši.
Ja ignorišem buku
Odašiljača.
 
Prošlu subotu smo dočekali na povratku
S nove godine, pre Božića.
Na sarmi i podvarku.
U pristaništu bez pristanka.
Slani dah suve sobe.

Prsti su od mozga brži.
Suvonjavi i mokri kao krljušti
Devetka pik u mojoj cevanici čeka.
Deveti otkucaj za budući Četvrtak.

A mi ne žudimo za zarezima dok devet sati dreždi
Ista pesma koja i juče, u prošlu subotu na spisku što je bila
Na spisku stanara.
Lažova i tamničara.

Ja sam jastog ti
veruj,
o da, i prkosim im
kao propisima. U rano jutro u pola tri.

I bacam čarape po sobi i prljam mebl
Prašnjavim čašama i Plašljivim metodama.
Posle ću morati da krečim.

Držimo pridike
i kršimo pravilnike. A danas je Šabat.

Jedemo davljenike
U neopranim šoljama.

Prijatna šetnja Muve zunzare
I smrdibube lete u zagrljaj paučina što im da

Pre nego soc bacim niz reku. Reci mi:

Devetsto devedeset hiljada
Nebesa su plava

Boli glava

A jedan mali jednek
Ceger ti jede
Dok bicikla klizi
Iz prikrajka. 

Нема коментара:

Постави коментар